Oni koji su izgubili život u katastrofi mosta caycuma bili su obilježeni molitvama.

Oni koji su izgubili život u katastrofi na mostu cuaycuma pamtili su se molitvama, bol je osvježen. Iako su prošle 15 godine od incidenta, sankcioni slučaj nije bio dozvoljen, a odgovorni nisu mogli biti pronađeni.
Guverner Serkan Keçeli, gradonačelnik Bülent Kantarcı, rukovodioci odjela, građani i bolne porodice koji su izgubili rođake na mostu prisustvovali su ceremoniji održanoj u cuaycumi kod spomenika 6. aprila. Ceremonija je započela učenjem Kur'ana i mantrama za one koji su izgubili život u katastrofi. Turski užitak poslužen je učesnicima. Molitve okružnog muftije Mahmuta Raufa Arcakoğlua bile su amin. Oni koji su izgubili svoju rodbinu ronili su suze tokom molitve. Nakon molitvene ceremonije, neke porodice su došle na most i molile se za svoju rodbinu.
SITUACIJE SU OBNOVLJENE
Bahattin Azaklıoğlu, sin Necati Azaklıoğlua, do čijeg tijela nije došlo nakon katastrofe, rekao je: „Šta možemo osjećati osim boli. Izgubio sam oca, dva ujaka. Moj otac još uvijek nije pronađen. Očekujemo da se pravda ispolji. Mi ne znamo ništa. " izjavio je. Hamide Azaklıoğlu, kći Ali Rıze Kaye, rekla je: „I mi smo osjećali isti bol. Tada voda nije bila takva. Došlo je do jakih poplava. Da postoji takva zaštita, ne bi bilo katastrofe. Da su preduzete mjere predostrožnosti, takva katastrofa se ne bi dogodila. Prije se most neprestano tresao. " objasnio je.
Šetajući mostom pješice, starija sestra Hayriye Güner Hatice Durası, koja je pala u potok Filyos, također je sjedila na početku mosta i ronila suze. Durası je rekao, „Naše su tri godine prošle, naš bol se i dalje obnavlja. Nije umro za nas, što je uvijek u našim srcima. Nemoguće je zaboraviti. Kad god prođemo ovdje, pomislimo na to. " objasnio je.
"DRŽAVA NEMA SIROČA"
Halil Kaya, koji je u incidentu izgubio svog brata Velija Kayu, strica Ali Rızu Kayu i svog šogora Necati Azaklıoğlua, izjavio je da su vlasti bile neosjetljive na siročad. Izražavajući bol i kritizirajući bratov odlazak iz domovine zbog svojih kćeri koje studiraju na univerzitetu, Kaya je svoju reakciju izrazio sljedećim riječima:
„Naša tuga je obnovljena. Naša je bol prevelika. Hvala Bogu da se sjećaju naše rodbine. Ova komemoracija pruža određenu utjehu. Kriminalci nisu pronađeni. Čuli smo da su kriminalci natovareni na opštinu. Ugroženi su svi oni koji ovdje imaju djecu. Moj brat koji je izgubio život ima dvoje djece koja studiraju. Studira na univerzitetu. Nema pomoći niotkuda. Prijavili smo se za posljednju domovinu. Nije bilo spavaonice za djevojčice. Bilo mi je jako žao. Ako se prava siročadi ne mogu pobijediti, prvo ih moraju dati siročadi. Ne siročad u Karabüku ili Kastamonuu. Oni su tamo, mi ćemo ovdje biti zadovoljni. Naš poslanik (a.s.) vam je rekao da pogledate nekoga ko vam je blizak. Ovdje sam situaciju spomenuo zastupniku Özcanu Ulupınaru, rekao je da nema mjesta, dodijeljeno je onima koji su bili daleko.